Biblioterapija: Kako nam čitanje i pisanje pomažu u emocionalnom rastu
Biblioterapija je pristup koji koristi knjige, priče i pisanje kako bi potaknuo emocionalni uvid, osobni razvoj i dublje razumijevanje vlastitog iskustva.
Rad na sebi i briga za druge mogu se odvijati na bezbroj načina. Ljudska kreativnost pritom je nezaobilazna — upravo zato što nema granica onome što možemo stvoriti kako bismo izrazili sebe, razumjeli druge i pronašli nove perspektive.
Pisanje i čitanje oduvijek su dio ljudske kulture. Kroz riječi čuvamo pogled u prošlost, prenosimo znanje i istražujemo sve što možemo zamisliti — od botanike i strojarstva do učenja jezika, brige o kućnim ljubimcima ili razumijevanja emocionalnih procesa.
U tom širokom spektru postoji i golema količina literature iz područja psihologije: teorije, istraživanja, priručnici, materijali o samopouzdanju, roditeljstvu, komunikaciji ili upravljanju stresom. Ponekad savjetodavni rad uključuje i preporuku takve knjige: nešto što može biti korisno između susreta i otvoriti nove uvide koje kasnije zajednički razrađujemo.
No koliko god stručna literatura bila vrijedna, postoji jedna vrsta pisane riječi koja ima posebnu snagu.
Fikcija — romani, priče, poezija i stripovi — ne služe samo kao "katalog znanja". Oni nas pozivaju u svijet mašte, gdje granice nisu unaprijed zadane. U tim svjetovima žive najrazličitija ljudska iskustva: emocije, čežnje, stavovi, snovi i vjerovanja.
Zašto je to važno u psihološkom radu?
Zato što nam dobra priča omogućuje da na siguran, kontroliran način dotaknemo vlastite teme. Dok uranjamo u tuđi svijet, često prepoznajemo nešto duboko poznato iz vlastitog. Ta distanca pruža osjećaj sigurnosti: lakše nam je vidjeti, priznati i obraditi ono što nas muči kada se ne događa "nama", nego liku kojeg pratimo.
Autobiografije ljudi koji prolaze kroz slične izazove kao i mi (bolest, gubitak, prekid) mogu pružiti utjehu i normalizaciju. Bajke i basne već u djetinjstvu stvaraju most prema moralnim pojmovima, odnosima i vrijednostima. Fantasy i SF otvaraju prostor za promišljanje o identitetu, pripadanju i etičkim dilemama iz potpuno nove perspektive.
Ali čitanje je samo jedan aspekt. Pisanje je jednako snažan alat.
Mnogi ljudi najdublje razumiju sebe tek kad misao stave na papir — bilo kroz priče, poeziju ili običan dnevnik. Posebno je korisno u trenucima kada je pogled na sebe iskrivljen zbog tuge, umora ili tjeskobe. Kada kasnije pročitamo vlastite riječi iz tog razdoblja, lakše prepoznamo obrasce, uočimo kako se raspoloženje odrazilo na način razmišljanja i vidimo da ono teško nije trajno stanje.
U radu s klijentima, moja uloga može biti vrlo jednostavna: predložiti knjigu za koju procijenim da bi mogla odjeknuti s onime što trenutno proživljavaju, a zatim razgovarati o njihovim dojmovima. No još mi je draže kada oni sami donesu nešto što su već pročitali i što ih je dotaknulo. U tim trenucima naučim mnogo o njima — kroz njihove asocijacije, razloge zašto ih je određena priča osvojila i značenje koje su joj dali.
Ukratko: biblioterapija, odnosno korištenje knjiga i pisanja u svrhe osobnog rasta, iznimno je moćan alat. U tom prostoru nema "točnih" i "netočnih" interpretacija, nema ograničenja — samo autentičan susret s iskustvom koje nas poziva da razumijemo sebe malo dublje.
A ono što dolazi iz mašte, baš kao i ono što dolazi iz srca- rijetko ima granice.
