Mješovite obitelji: Izazovi, uloge i savjeti psihologa
Mješovite obitelji sve su češća pojava u društvu. Samo u 2024. godini pravomoćno je razveden 4961 brak, dok u Hrvatskoj danas živi gotovo 220 tisuća obitelji sa samo jednim roditeljem - a taj broj kontinuirano raste. U takvim okolnostima sve je više novih partnerskih zajednica u kojima se spajaju postojeće obiteljske priče. Mješovita obitelj podrazumijeva zajednicu u kojoj barem jedan partner u novu vezu unosi dijete iz prethodnog odnosa, čime nastaje nova obiteljska dinamika u kojoj zajedno žive biološki roditelji, pomajke, poočimi i djeca iz različitih obitelji, a nova struktura obitelji svakako nosi i nove izazove.
Mješovite obitelji u svojoj osnovi nastaju iz neočekivanih okolnosti i stresnih događaja- život sa samohranim roditeljem, gubitak jednog roditelja ili razvod. Prilikom spajanja obitelji svaka strana donosi svoja iskustva, izazove, potrebe i navike. Nije lako u svemu tome naći ravnotežu.
Prvi izazov prema mom iskustvu leži u tome da se poslože uloge. Tko je novi partner u životu djeteta? To je osjetljivo pitanje, osobito ako je drugi roditelj aktivno uključen, ima emocionalnu povezanost s djetetom i ulogu autoriteta. Ponekad se dogodi i da dijete u novom partneru traži ono što osjeća da ne dobiva od roditelja, dok istovremeno odbija tu osobu kao autoritet ili strahuje da će izgubiti roditeljsku ljubav radi pažnje koju partner dobiva. Roditelj je prvenstveno odgovoran za razvoj i postavljanje pravila u tom odnosu.
Druga stvar koja može dovesti do tenzija je dolazak nove djece u obitelj. Prirodno je da se dijete upita kakav odnos mama ili tata sada ima s djecom svog partnera i u konačnici, zajedničkom djecom, ako ih bude. Dijete u toj situaciji može imati povećanu potrebu za pažnjom roditelja i osiguranjem da neće izgubiti njegovu ljubav i oslonac, dok obiteljska dinamika istovremeno postaje složenija i zahtjevnija. Ovdje često treba naći način kako da se dijete osjeća sigurno i voljeno, a da istovremeno roditelj zadrži granice i autoritet.
Treći izazov, a s kojim sam radeći u sustavu socijalne skrbi imala najviše posla jest uređivanje odnosa roditelja koji su razdvojeni. Ako ste razvedeni i imate zajedničku djecu, prirodno je da se brinete o tome tko je ta nova osoba koja ulazi u život vašeg djeteta. Ima zaista lijepih primjera gdje nakon razvoda roditelji i dalje kvalitetno surađuju, imaju povjerenja i zahvalni su što je novi partner drugog roditelja netko kome je do njihovog djeteta stalo i tko mu život čini ljepšim. Nažalost, ponekad partnerski odnos nije raščišćen i sukob roditelja se nastavlja nakon razvoda. Tu roditeljska briga pada u drugi plan, a može se javiti i ljubomora radi prisutnosti nove osobe ili straha da će roditelj biti zamijenjen. Djeca ulaze u konflikt lojalnosti jer osjećaju da što god učinila, jednog roditelja izdaju. Može doći do odbijanja nove strukture obitelji iz straha da dijete ne bude odbačeno od roditelja koji je povrijeđen i to jasno daje do znanja. Također, tu su i situacije kada postoji opravdana zabrinutost roditelja radi ponašanja novog partnera, dok je drugi nekritičan i odbacuje mogućnost da je situacija nezdrava za dijete.
U svakom slučaju- da bi se obitelj spojila i funkcionirala kao zdravo okruženje potrebno je puno strpljenja, emocionalne zrelosti, samokritičnosti i stabilnosti odraslih koji donose odluke.
Pada li nova obiteljska dinamika generalno teže djeci ili roditeljima?
Apsolutno mislim da je djeci takva situacija veći izazov. Oni mogu izraziti svoje mišljenje, no u konačnici nisu ti koji biraju novog partnera svojim roditeljima, niti mogu jednostavno spakirati stvari i otići ako im nešto ne odgovara. Kako će njihov život izgledati i hoće li njihove potrebe biti ispunjene ovisi o odraslim osobama i primarna potreba svakog djeteta jest da ima sigurnu i stabilnu okolinu- roditelja koji će biti njihova sigurna luka.
Promjene u strukturi obitelji mogu unijeti osjećaj nesigurnosti i straha od odbacivanja. Na roditeljima leži odgovornost za odabir partnera i spajanje obitelji i to svakako nije lako. Često se nađu u konfliktu kada im je stalo do osobe s kojom su u vezi, ali postoje naznake da bi se spajanje obitelji negativno odrazilo na dijete ili njihov odnos. Dakle, odrasli imaju odgovornost, ali i mogućnost izbora.
Ako dobro poznajete potrebe sebe i djeteta i možete mu pružiti osjećaj da će i dalje biti sigurno i voljeno, to olakšava situaciju svima i može pomoći da donesete kvalitetne odluke. Ako ste u neodumici, svakako neće škoditi da se posavjetujete sa stručnom osobom koja ima znanje i iskustvo u tom području.
Ponekad u procesu prilagodbe na promjenu možemo primijetiti neka ponašanja kod djece. Manja djeca sklonija su teškoće u prilagodbi pokazati kroz teškoće spavanja, promjene u apetitu, tantrume, teškoće u odvajanju od roditelja i istovremeno odbijanje novih članova obitelji. Isto tako može se dogoditi regresija ponašanja, pa tako djeca ponovno traže dudu ili počnu govoriti i reagirati na način na koji su to činila u ranijoj dobi.
Starija djeca i adolescenti otvoreno će ponekad iskazati nezadovoljstvo i ulaziti u sukob s članovima obitelji, no moguće je i povlačenje u sebe i izolacija od obitelji i vršnjaka. Također se može dogodite da budu razdražljiviji nego inače, popuste u učenju, izgube interes za aktivnosti u kojima inače uživaju ili se počnu žaliti na glavobolju ili bol u trbuhu prije odlaska u školu.
Kada govorimo o novoj strukturi obitelji, normalno je da ćete provoditi zajedničko vrijeme i raditi na povezivanju novih članova obitelji. No iznimno je važno odvojiti vrijeme i za dijete i roditelja jedan na jedan. Čak i kratki razgovor u kojem ćete ga pitati o njegovom danu može vam dati prostora da primijetite promjene i date mu priliku da vam kaže što mu je potrebno. Ako ste ranije zajedno crtali ili šetali psa, to je aktivnost koja vas povezuje i kroz koju se možete približiti djetetu. Ostavite to kao "vaše" vrijeme. Bitno je da dijete zna da ste mu dostupni i kad vam nešto poruči- da ćete to i čuti.
Promjene kao posljedica u razvoju djeteta i u periodu prilagodbe su prirodne i neobično bi bilo da ih nema. Ukoliko neka ponašanja potraju dulji period, primjerice više od tri mjeseca, drastično odskaču od uobičajenog ponašanja djeteta ili ozbiljno narušavaju njegovo funkcioniranje kod kuće ili u školi, svakako je potrebno obratiti pažnju i potražiti stručnu podršku.
Prilagodba na promjene
Ono što je osjetljivo kod mješovite obitelji jest da "probni period" zajedničkog života nije tako jednostavno izvediv kada su prisutna djeca. Izrazito je bitno da roditelj prvo upozna sebe, svoje potrebe i granice, kao i potrebe i osobnost svog djeteta. Na taj način će moći objektivnije sagledati situaciju i procijeniti je li osoba koja im se sviđa zaista netko tko će na pozitivan način doprinijeti životu njihove obitelji.
Ponekad ljudi nakon razvoda vrlo brzo uđu u nove veze i s prilagođavanja bivšem partneru prijeđu na prilagođavanje sadašnjem. Smatram da u odnosima koji imaju potencijal biti stabilni i zdravi nema potrebe za žurbom jer se teže razvodne od, primjerice, veza u koje ulazimo iz želje da se oporavimo od prethodnih iskustava. Tražite osobu koja odgovara vama, a ne krojite i ne mijenjate sebe kako biste se nekome svidjeli. I dajte si vremena, isplati se.
S upoznavanjem novog partnera trebalo bi pričekati dok veza ne postane stabilnija i pokaže dugoročni potencijal. Djetetu ozbiljno može poljuljati osjećaj sigurnosti ako u njegov život stalno ulaze novi ljudi i onda odjednom više nisu tu. Upoznavanje može biti neko kraće neformalno druženje na neutralnom terenu, kao što je park. Pritom bi bilo dobro da se prilikom prvih druženja suzdržite od otvorenog pokazivanja nježnosti kao što je držanje za ruke ili ljubljenje s partnerom. Tu možete vidjeti kako odrasli i djeca reagiraju jedni na druge u početku. S vremenom je jako dobar znak ako dođe do spontanog povezivanja djeteta s novim partnerom i pozitivnih interakcija između djece.
Kada s djecom prvi put razgovarate o mogućnosti da se uselite zajedno, svakako obratite pažnju na njihove reakcije. Izraz lica i ton glasa ponekad mnogo više govori od samih riječi. S odlukom da se obitelj spoji djeca svakako trebaju biti upoznata prije, na način koji odgovara njihovoj dobi. Za mnoge obitelji dobro funkcionira ako roditelj u početku predstavi partnera kao figuru koja je podržavajuća i prema kojoj se dijete može odnositi kao prema treneru, učitelju ili sličnoj ulozi odrasle osobe koja ima toplinu, ali i strukturu. Kada se spaja kućanstvo s djecom oba partnera, dobro je definirati osobni prostor i stvari koje su zajedničke, a koje svako dijete ima za sebe.
O tome što se još sve može u ovakvim situacijama mogla bih napisati nekoliko knjiga i pritom ne bih bila ni prva ni stota. Ono što mogu reći jest da je najbitnije da zaista vidite i osjetite koje su potrebe vas i vaše obitelji. Spojiti obitelj ne znači da ste stigli na cilj, nego tek započinjete putovanje koje će trajati čitav život. Ukoliko niste sigurni koju odluku donijeti ili vam se čini da se nešto odvija u smjeru koji vas brine, svakako zastanite i promotrite situaciju. Ako je potrebno, savjetujte se sa stručnjakom. Gledajte na to kao na brigu za osobe koje volite i dugoročni doprinos zdravlju vaše obitelji.
*tekst je temeljen na članku objavljenom u Gloria Mini editorialu za ožujak 2026. godine.
