Stvaranje vlastite tradicije
Božićno vrijeme u djetinjstvu za mnoge od nas nosilo je dozu čarolije.
Osjećali smo uzbuđenje, užurbanost, pripreme i snažno iščekivanje ključnih trenutaka. Ti trenuci nisu u svakoj obitelji izgledali isto.
Nekima je središnji događaj bio obiteljski ručak kod bake – dinamičan, glasan, uz stol koji se savija pod težinom hrane. Drugima je to bilo postavljanje dvadeset i šest rasparenih kuglica i čupave girlande na živi, mirisni bor. Neki su tjednima unaprijed u mislima slušali šuštanje i paranje papira za umatanje poklona.
S druge strane, postojala su i djeca koja su blagdane iščekivala s nelagodom, s glavom punom briga i pitanja. Hoće li se opet posvađati? Kod kojeg ću roditelja biti? Zašto moram biti okružen tolikim brojem ljudi, u skučenom prostoru, ako se osjećam kao da se gušim? Hoće li mi se vidjeti na licu da nisam sretan? Moram li uopće biti sretan? Rečeno mi je da to tako mora biti.
Za mnoge ljude blagdansko razdoblje i danas nosi miješane osjećaje – istovremeno lijepe uspomene i teške trenutke koje iz godine u godinu nesvjesno prenosimo dalje.
Ono što nam je u djetinjstvu svima zajedničko jest činjenica da atmosferu, običaje i iskustva povezana s blagdanima stvaraju drugi. Kao djeca, mi smo uglavnom promatrači. Ono što promatramo često ima pozadinu i značenje kojih tada nismo svjesni.
Odrastanjem se naša uloga mijenja. Od promatrača postupno postajemo oni koji stvaraju. Čarolija i tajanstvenost polako se gube, a s njima dolazi i odgovornost – potreba da "sve ispadne kako treba", onako kako pamtimo ili kako vjerujemo da bi trebalo biti. To nije jednostavan zadatak.
Dobra strana preuzimanja uloge stvaratelja i održavatelja običaja jest u tome što sada imamo mogućnost svjesno birati. Možemo sačuvati i prenositi ono što je bilo dobro, a promijeniti ono što nam nije činilo dobro.
Kao i kod brige o biljkama, poanta nije samo u redovitom zalijevanju. Promatramo kako se biljka razvija, prilagođavamo uvjete, uvodimo male promjene kako bi rasla zdravije i procvjetala ljepše nego kada smo je donijeli kući.
Na isti način možemo njegovati dobre običaje, prilagođavati ih sebi i razvijati nove. Time možemo ljekovito djelovati na neka sjećanja, uvjerenja i obrasce koji nam teško padaju ili za koje osjećamo da nisu zdravi. Možemo prekinuti ciklus štetnih navika i uvjerenja.
Takvim pristupom ne pomažemo samo sebi. Djeci – i drugima oko sebe – možemo pokazati da je u redu rasti, mijenjati se i aktivno sudjelovati u oblikovanju vlastitog života. Da imamo pravo i sposobnost stvarati okruženje u kojem se osjećamo sigurnije, zadovoljnije i cjelovitije.
Želim vam sretne i ispunjene blagdane – bilo da njegujete postojeće običaje ili stvarate nove. Činite dobro drugima, ali pritom nemojte zaboraviti ni na sebe.
